Razmatranje politike privatnosti aplikacija koje koristimo često se zanemaruje u žurbi da se iskusi nova funkcionalnost ili usluga. Svesni smo da sve ćešće na internetu nije proizvod ono što nam se predstavlja, već da smo taj proizvod postali mi i naši lični podaci i često na to pristajemo. Ali, koliko su se pomerile granice dozvoljenog za prikupljanje podataka i da li one uopšte postoje?
Deljenje informacija na mreži postalo je druga priroda, ali da li se ikada zapitamo šta se dešava sa tim informacijama? Primetno je da čak i ono što smatramo skrivenim ili prolaznim može lako završiti u pogrešnim rukama, kao što pokazuje slučaj britanca Aditja Verme.
On je na društvenoj mreži Snapchat šaljivo poslao poruku o tome da će "razneti avion", misleći da je to privatna šala između prijatelja. Međutim, ova poruka je dovela do ozbiljnih posledica, uključujući angažovanje španskih borbenih aviona. Srećom, on nije optužen za terorizam u ovom slučaju, ali mu preti visoka novčana kazna zbog podizanja borbenih aviona koji su reagovali i ispratili avion
Edvard Snouden, bivši saradnik američke Nacionalne bezbednosne agencije (NSA), već je upozorio na ovakve opasnosti, ističući kako tehnološki napredak često dolazi s visokom cenom gubitka privatnosti. Njegova otkrića o masovnom nadzoru pokazala su koliko duboko sežu koreni nadzora u digitalnom svetu.
Iako je tehnologija donela brojne pogodnosti u našim životima, čini se da smo, možda i nesvesno, pristali na kompromise kada je u pitanju naša privatnost.
Ovaj slučaj nas tera da se zapitamo o granicama koje smo spremni da postavimo u ime pogodnosti koje tehnologija pruža. U svetlu ovakvih incidenta, važno je ponovo proceniti kako pristupamo tehnologiji i privatnosti.
Moramo da budemo svesni da kompanije kojima ne plaćamo usluge, kao što su Google, Facebook i druge, znaju o nama možda i više nego ljudi sa kojima živimo, a sve češće smo i žrtve sajber kriminala i prodaje naših ličnih podataka na dark web-u.
Neki od saveta stručnjaka za zaštitu podataka idu od preporuka da se izbegavaju besplatni komercijalni softveri, kao i društvene mreže, korišćenje bezbednijih alternativa za sveprisutne usluge koje koristimo poput internet pretraživača (DuckDuckGo), pa čak do saveta da nikada na društvenim mrežama ne objavljujemo uživo fotografije, već da ih objavljujemo sa odreženim zakašnjenjem, kako bi veliki broj marketing servisa teže znao gde se tačno nalazimo.
Da li smo kao društvo postali previše opušteni kada je u pitanju deljenje naših ličnih informacija?
0 komentara