Srpski IT sektor pokazuje visoku adaptabilnost i konkurentnost sa Evropskom unijom, ali je dalji rast moguć kroz jaču podršku inovacijama, razvoj deep tech rešenja i bolje povezivanje sa evropskim tržištem. Poseban izazov je sistemsko manjkanje edukacije vezane za preduzetnički duh, načine komuniciranja unutar i van tima, poslovni elementi van struke i slično.
Milan Šolaja iz vojvođanskog ITC Klaster ocenjuje za Hello World da je srpski IT sektor visoko konkurentan i u mnogim aspektima usklađen sa evropskim standardima.
„IT kompanije u Srbiji već godinama posluju na globalnom tržištu i prilagođavaju svoje prakse međunarodnim zahtevima, uključujući GDPR, ISO standarde za upravljanje kvalitetom i informacionu bezbednost, kao i agile metodologije razvoja softvera. S druge strane, određene regulatorne prepreke i birokratija mogu otežati poslovanje u poređenju sa EU tržištem, posebno u oblastima koje zavise od pravne sigurnosti i jednostavnosti poslovanja“, rekao je Šolaja.
Sa njim se slaže i Boris Aleksov iz subotičkog IT klastera, koji smatra da se sama struka u smislu tehnologije, kompetencije i dobre prakse i ne razlikuje puno u odnosu na EU, s tim da možda u nekim slučajevima shvatanje rokova ili eskalacije izazova se rešavaju drugačije ali nije presudno.
“Možda je veći izazov u poslovanju samo okruženje: finansijske transakcije tj. jednostavnost i brzina realizacije koja se dodatno razlikuje za ‘rezidente’ i ‘nerezidente’, odnosno strane kolege u Srbiji, zatim poreski sistem i ostale manifestacije uprave ili opštih uslova poslovanja. Često se čuje od inostranih kolega ili naručioca posla da se neke opšte stvari rešavaju daleko brže i iz manje birokratije, kao što je na primer osnivanje firme, promena delatnosti i tako dalje”, smatra Aleksov.
Za Šolaju, nepostojanje formalnog članstva Srbije u EU donosi određene izazove, ali i neke prednosti, te da su mnoge srpske IT firme već usklađene sa EU standardima jer rade sa evropskim klijentima ili imaju podružnice u državama EU.
“Sa jedne strane, kompanije iz Srbije nemaju automatski pristup fondovima EU, a izostanak potpunog pravnog usklađivanja može otežati poslovanje na evropskom tržištu. Takođe, preduzeća često moraju dodatno dokazivati usklađenost sa regulativama EU. Sa druge strane, fleksibilnost u zakonodavnom okviru i poreske olakšice u Srbiji mogu biti prednost, omogućavajući bržu prilagodljivost kompanija i konkurentnije poslovanje”, smatra Šolaja.
Aleksov smatra da je dosta elemenata jednostavnije ili efikasnije unutar EU, jer naša regulativa u poresko-finansijskom sektoru otežava ponekad rad sa inostranim partnerima, nezavisno odakle, pa time i iz EU.
“Prednost može biti nešto niža cena rada, kao i poznavanje jezika, s tim da ovaj deo opet može biti i mana”, naglašava Aleksov.
Jedan od ključnih izazova koji vidi Milan Šolaja jeste nedovoljna integracija sa evropskim istraživačkim i inovacionim ekosistemima.
“Iako postoji značajan napredak u učešću u EU programima kao što su Horizon Europe i Digital Europe, domaće kompanije i institucije još uvek ne koriste u punom kapacitetu prilike koje pruža evropska saradnja. Takođe, administrativni procesi i birokratija u Srbiji često predstavljaju prepreku za brže skaliranje kompanija, posebno u poređenju sa razvijenim evropskim ekosistemima”, smatra on.
Još jedan izazov koji vidi Šolaja jeste digitalna infrastruktura i sajber bezbednost.
“Iako Srbija ima jake stručnjake u ovim oblastima, institucionalni okviri i regulative još uvek nisu na nivou razvijenih zemalja EU”, naglašava.
Na pitanje koliko brzo se IT u Srbiji prilagođava trendovima, Šolaja ocenjuje da srpski IT sektor pokazuje visoku agilnost u usvajanju novih tehnologija i poslovnih modela i navodi konkretne primere za to.
Prvi jeste Cloud computing i DevOps, gde domaće kompanije vrlo brzo usvajaju tehnologije poput AWS, Azure i Kubernetes, što omogućava visok nivo skalabilnosti i brže isporuke softverskih rešenja. Drugi primer jeste Fintech sektor, gde se u poslednjih nekoliko godina razvilo nekoliko uspešnih kompanija koje rade sa EU tržištem, poput kompanije Tenderly, koja razvija alate za blockchain analitiku.
Treći primer jeste AI i mašinsko učenje, gde sve veći broj kompanija primenjuje AI u analizi podataka, a domaće startape koji se bave ovom oblašću, poput Anari.ai, podržavaju fondovi poput Katapult akceleratora, ali i strani fondovi odvažnog kapitala.
Poslednji primer koji navodi Šolaja jeste E-commerce i digitalni proizvodi, gde se brza prilagodba trendovima u digitalnoj trgovini vidi u rastu lokalnih platformi za e-trgovinu koje su kompatibilne sa evropskim tržištem.
Kada se trendovi prate u datoj meri, onda i ne čudi da su neki od trend-settera upravo iz Srbije. Iako Srbija uglavnom prati globalne trendove, naglašava Šolaja, postoje slučajevi gde su domaće kompanije postavile inovacije koje su prepoznate u svetu, navodeći primere iz gejming industrije Nordeus i 3Lateral i Unreal Engine.
“Uspeh Nordeusa i igre Top Eleven dokazao je da se visokokvalitetni proizvodi iz Srbije mogu plasirati globalno, inspirišući dalji razvoj gejming industrije. Kompanija 3Lateral razvila je napredne tehnologije za digitalne likove koje su prepoznate od strane Epic Games-a, koji ih je kasnije i preuzeo”, ističe Šolaja.
Da bi se to nastavilo, po rečima Aleksova, potrebno je nastaviti sa razvojem veština, kompetencija i praćenjem trendova, uz ulaganje u nove tehnologije i pristupe.
“Ukratko, pokušati kompenzovati sve sistemske i edukativne nedostatke, ali ‘life long learning’ tj. neprekidno obrazovanje primenjivati na sve aspekte poslovanja”, zaključuje Aleksov.
0 komentara