Kažu da je životni vek programera 10 godina. Nakon toga, obično se prelazi na poziciju software arhitekte, middle management, CTO pozicije i tako dalje. Ovo se dešava jer fokus polako počinje da opada, stres uzima svoje, nemaš više volje da učiš gomilu novih tehnologija u srž i imaš dovoljno znanja da vodiš ljude. Ali šta ako ne želiš da nakon 10 godina radiš sa ljudima, jer coding is life?
Naš posao sa sobom nosi stresne situacije (kao i svaki drugi posao) ali je činjenica da brze promene u tehnologijama koje treba ispratiti, release-ovi petkom, pogrešan query nad live bazom, klijenti koji ne znaju šta hoće pa stalno menjaju zahteve kad si već skoro završio feature, ponavljanje istih ili sličnih dosadnih zadataka uzimaju svoje. Sve je to stres koji organizam upija. Kako da umanjimo ovaj stres?
Rad po scrum-u, pravilno primenjen je inicijalno rešenje koje može da ti sačuva živce od klijenata koji se penju po njima. Zašto?
Sprint planning je tu da zaštiti programera od prevelikog workload-a, prati se progres i redovno se menja obim posla u zavisnosti od kapaciteta tima, i ukoliko je pravilno primenjen - tačno znaš šta te čeka u svakom tasku, na šta si se obavezao da završiš, nema puno trenutnih izmena, i stres koji se stvori je samo tvoj. Scrum master je tu da brani tim, pravda zašto neke stvari nisu završene, vodi računa o vremenu izrade i sve ostalo. Kada je pravilno primenjen scrum, tvoje je samo da pokupiš ticket, u kome je već jasno definisano šta tačno treba da uradiš i kada možeš da kažeš da si završio (da, svaki ticket bi trebalo da ima definition of done), radiš svoj posao, kreiraš pull request i cepaš na sledeći. Zvuči kao softverska utopija, zar ne?
Druga genijalna stvar koju toplo preporučujem je primena pomodoro tehnike.
Kao što je rekao naš dragi Filozof, umni rad je fizički neizdrživ. Nakon određenog vremena ponovljene akcije, naš mozak se smori i hoće nešto drugo da radi, pa krene da se igra kao malo dete i da pravi greške i greškice.
Pomodoro tehnika je tu da mu da nešto novo, zabavno, da ga razgali kako bi fokus bio na kodu. Cela ideja je da u toku radnog vremena na određene vremenske periode uzmeš pauzu, u jednakom trajanju, kada nećeš da gledaš u ekran, skrolaš po instagramu, razmišljaš o kodu, nego prošetaš, popiješ kafu, slažeš lego, štagod što će da ti opusti nerve i osveži mozak, kako bi nastavio da neometano radiš. A pritom, mnogo je dobra fora za debugging, jer te izmesti iz onog vrzinog kola u koje si se upetljao, i obično nakon pauzice dođeš mnogo brže do rešenja. Konkretno, ja primenjujem pomodoro na 45/15 principu - 45 minuta rada je dovoljno da “zaokružiš” rešenje, a 15 minuta je više nego dovoljno da odmoriš i da se recentriraš.
Pogotovo od kako radim od kuće bilo mi je potrebno da naučim ovu jednu jako bitnu lekciju: to što možeš da radiš van radnog vremena, ne znači da treba da radiš van radnog vremena! Znam, znam, zavozaš se u pokušaju da nađeš rešenje, zanimljivo ti je, još samo ova linija koda i samo ovaj test i eto ga, devet je uveče, radiš već 12 sati, čupav si, podočnjaci su ti do kolena, itd. Nemoj. Gledaj da svakog dana krećeš da radiš u isto vreme, bez obzira što imaš mogućnost kliznog radnog vremena i čim kreneš da radiš, navij alarm 8- 8.5 sati kasnije da zvrnda. Navij 5 alarma ako treba. Zakazuj aktivnosti (kafe, treninge, štagod) tačno posle posla, kako bi se sprečio pokušaju da radiš duže. Sve može da sačeka sutra i firma neće da propadne ako ti ne rešiš taj bug večeras. Ali… sa takvim režimom rada, ti možda hoćeš. Pa nisi robot, čovek si. A da ne pričam o posledicama koje ovakav stav kod ljudi ima po druge ljude- ti kidaš, jer radiš 10-12 sati dnevno, ali se očekuje i od tvojih kolega da isto kidaju, i onda smo u sosu. Sami sebi kopamo rupu. Nemoj.
Bez releasova, eksperimentisanja, zeznutih query-ja petkom, moliću lepo. Ovo je možda momenat gde dodajemo najviše stresa - nešto pukne, nešto pogrešiš i onda se ceo vikend, umesto da odmaraš, odeš na pivo s drugarima k'o čovek, gledaš u tačku na kraju krajeva i kuliraš - ti samog sebe zezneš i onda razmišljaš o problemu koji je nastao, jedeš se, smišljaš rešenja ILI NE DAJ BOŽE RADIŠ. Ne radi to sebi. Ni drugima, jer obično ovakav momenat ne rešava jedna osoba, već ceo tim. Dakle, ako je ikako moguće - petkom igraj na siguricu. Ponedeljkom pravi frke, taman da imate posla tokom cele nedelje.
Poštedi me Bože drugara koji raspravljaju kod i tehnologije van posla. Ok je da se povremeno popriča o potencijalnim rešenjima problema uz kafu ili pivo, ako ima problema i ako je potrebno rešenje. Ili da se posavetuje o novoj tehnologiji za učenje, ako drugar stvarno hoće povišicu. Ali ljudi, izašli ste na pivo. I ne mora svako pivo ili kafa da postane mikro tehnički intervju. Ostavite posao u kancelariji. Ili kući, ako radite remote. Hvala.
Ponoviću, burnout nije šala. I može da ti loše utiče ne samo na karijeru, nego i odnose sa ljudima i privatan život. I treba da se priča o ovome. I da se manje glorifikuje hustle. Mentalno zdravlje je ipak nešto što je teško vratiti u normalu nakon što krene da propada - a nije ni jeftino, što u vremenu što u finansijama.
Imate li vi neku foricu/tehniku koju primenjujete da umanjite stres, i koju?
16 komentara