Prilikom procesa intervjua u jednoj našoj kompaniji, pre par godina, od mene je zahtevano da uradim psihotest i to iskustvo je ostalo jedno od gorih iskustava koje sam imala na intervjuu za posao, pa se i dan danas ježim na pomen psiholoških ispitivanja u procesu zapošljavanja. Zašto?
Pre svega, test je bio nametnut, i niko me nije pitao da li prihvatam da ga radim. Potom, bio je očajno prevedena verzija testa sa engleskog, pri čemu je osoba koja me je testirala zahtevala da odgovorim na sva pitanja iako se mnoga nisu odnosila na mene i nisam želela da odgovorim (primer - “moja majka je dobra supruga” - ne znam, pitajte mog tatu, ja je nisam ženila i nisam sin Edip, nego ćerka Jovana :)). Takođe, test je u sebi sadržao pitanja za otkrivanje psihosomatskih bolesti, što itekako smatram da (osim ako profesija ne uključuje da odlučuješ o ljudskim životima) apsolutno nije u redu, niti neophodno da postoji u toku procesa zapošljavanja. O firmi, od tada, imam užasno mišljenje, pre svega zbog neprofesionalnog i nestručnog nastupa, a o psihotestovima kao takvim u procesu intervjuisanja sam se itekako interesovala.
Sada mnoge kompanije u IT-ju uvode ove testove, čini mi se najviše zbog prividnog prestiža (pa, NASA to radi, što ne bismo i mi), međutim neke od njih su zapravo ukopčale dobar način i dobar razlog za ovaj tip testiranja. E, njima kapa dole!
U čemu je caka?
Ocean model testiranja ličnosti
Postoji jedan zanimljiv test koji može da koristi firmama, ali ne u smeru prestiža nego u smeru stvaranja očekivanja od potencijalnog zaposlenog, kao i pružanja dobrog poslovnog okruženja baš za njega. U pitanju je Big five ili Ocean model testiranja ličnosti (ličnost, ne psihosomatska oboljenja), koji je vrlo koristan u svakom slučaju, a može opasno dobro da posluži u poslovnom svetu.
Naime, radi se o tome da svako od nas ima 5 karakteristika koje su manje-više konstantne, a na osnovu njih svako od nas funkcioniše u životu (otvorenost, svesnost, ekstrovertnost, tendencija da prihvatamo stvari i neurotičnost), ali bitnije je to što pokazuje šta nam je potrebno da “cvetamo”, šta nam prija, šta ne prija, kakva okruženja su nam dobro tlo za rast i u kakvim situacijama se ne snalazimo.
Prosto - nakon što kandidat uradi testiranje, imate ideju o timovima, projektima i zadacima u kojima bi bio fantastičan, i koji bi mu nivo odgovornosti, stresnih situacija, komunikacije sa eksternim ljudima itd. prijao, a šta bi ga nepotrebno opterećivalo.
Zašto je ovo važno?
Uzeću sebe kao primer - visok nivo otvorenosti, neđe na pola puta što se svesti tiče, malo više ka svesnom od nesvesnog, ekstrovert koji lagano prihvata stvari ali generalno ne podnosi baš najbolje stres. Dakle, nećemo mi dati da budem vatrogasac, jer će moja empatija i vatrene reakcije na stresne situacije da naprave više štete nego koristi. Ako mi damo da radim mehanički, dosadan i stalno ponavljan task, pobeći ću glavom bez obzira nakon nekog vremena, pri čemu kompanija gubi vreme i resurse na mojoj obuci, ako me stave da radim sama sa sobom bez mogućnosti napredovanja i nekog tipa eksternih stimulansa, osećaću se kao da traćim vreme i ništa ne postižem, pa će mi i performanse opasti…
Ali - ako me puste da dajem ideje, razmišljam, rešavam realne i apstraktne probleme, “bace me u vatru”, puste me da pričam sa ljudima, upravljam procesima i ostalo - procvetaću. Daću 200% sebe jer ću imati osećaj da nekako doprinosim, a samim time će i firma imati koristi.
Ili prilikom sastavljanja tima - baciti ekstroverta u tim prepun introverata bi predstavljalo potencijalnu katastrofu: njegova potreba da se povezuje sa ljudima bi opasno nervirala ceo tim, on bi se osećao odbačeno, a ostatak tima bi verovatno imao slabije performanse zbog njegovih pokušaja da razgovara i da se poveže.
Ili terati introvertnu osobu da drži panele sa 100+ slušalaca: to je nešto na šta bi mogla da se natera svako povremeno, ali sam sigurna da ne bi bila srećna zbog toga, plus bi nakon nekog postala nervozna i iscrpljena. Ili staviti neodgovornu osobu na poziciju ličnog asistenta, čiji se posao bukvalno zasniva na odgovornosti - pakao u najavi. Za sve.
U prevodu: da, testovi ličnosti ovog tipa mogu da pomognu prilikom pozicioniranja potencijalnog (i postojećeg, zašto da ne?) zaposlenog na pravu poziciju, dodeljivanja pravih taskova, pravljenja timova i povećanja efikasnosti ali i zadovoljstva kadrova (zamisli fluktuacije nema jer su ljudi odjednom krenuli da rade stvari koje ih čine ispunjenim, na pravi način, sa pravim ljudima…)
Kakva su vaša iskustva sa psihotestovima u procesu intervjua? Imate li neku zanimljivu priču? Jeste li uveli skoro neki tip testiranja i kakve promene vidite? Baš me zanima da čujem još mišljenja o ovome!
5 komentara