IT je jedna od sfera u kojoj se, možda i u najvećoj meri, pravi jasna razlika između zvanja i znanja. Naravno da će diploma dobrog fakulteta iz oblasti tehnički nauka predstavljati odlično polazište kao stavka u CV-u i da će se potencijalni poslodavci, vrlo verovatno, najpre obratiti njihovim vlasnicima prilikom procesa selekcije kadrova. Međutim, sama diploma nikako ne predstavlja garant da će njen vlasnik automatski postati ekspert u konkretnom radnom zadatku.
Domaći tehnički fakulteti, bez dileme, imaju kvalitetan nastavni program koji stalno unapređuju i nastoje da maksimalno idu u korak sa vremenom. Diplomcima na taj način pružaju jednu zaokruženu celinu znanja, koja će im svakako pomoći tokom daljeg usavršavanja i sticanja iskustva. Ali, svako ko diplomu shvati zdravo za gotovo i ko misli da je njome automatski „kupio“ i penziju, pa samo treba da sačeka koju deceniju da bi počeo da je prima, vrlo brzo će shvatiti da je njenim sticanjem, zapravo, tek zakoračio u svet IT-a, koji ne prašta letargičnost i tapkanje u mestu.
Učenje i sticanje iskustva kroz rad verovatno je najbolji način za usavršavanje postojećeg i usvajanje novog znanja, ali ne nudi svako radno mesto optimalne prilike za profesionalni rast i razvoj zaposlenog. Zato je, ponekad, potrebno da se proces ličnog usavršavanja nastavi na nekom drugom mestu.
Evolucija kurseva – od večernje škole, do virtuelnog fakulteta
Nekada su kursevi bili izjednačavani sa večernjom školom – smatrali su se poslednjom šansom da polaznike koliko-toliko osposobe za određeni, najčešće intelektualno nezahtevan posao. Međutim, tokom poslednje decenije, online kursevi doživeli su pravi procvat i postali nezaobilazno mesto za sticanje znanja iz raznih oblasti. Njihova prednost je u tome što su dostupni svima, a pritom ne obavezuju polaznike da striktno poštuju termine, niti da fizički budu prisutni u učionici. Naprotiv, svako je slobodan da iz udobnosti sopstvenog doma, u terminu kada mu odgovara i kada je raspoložen, pristupi lekcijama i da ih savladava tempom koji mu ne izaziva tenziju i stres.
Online kursevi se ugrubo mogu podeliti u dve kategorije: oni uskostručni, koji služe za doobuku ljudi koji su već uveliko u nekoj od IT sfera, pa ih pohađaju kako bi ostali „u trendu“ i lakše savladali novitete u svojoj profesiji. Neretko, takve kurseve organizuju i poslodavci, a zajedničko im je to što, uglavnom, nisu besplatni i što su predavači vrhunski stručnjaci u datim oblastima. Pored njih, tu su i oni drugi kursevi, koji su fokusirani na početnike sa malo ili čak nimalo iskustva u određenoj oblasti. Upravo oni su i najpopularniji, jer se obraćaju znatno širem auditorijumu, među kojima su mnogi polaznici upravo oni koji razmišljaju o promeni karijere, a zakasnili su ili prosto ne mogu sebi da priušte klasično fakultetsko obrazovanje, već nastoje da do nekih osnovnih saznanja iz oblasti koje ih zanimaju dođu uz pomoć „prečice“. Upravo ovakav profil kandidata predstavlja potencijalno ranjivu kategoriju, koja može da izgubi podosta vremena i novca, a da ne postigne željeni rezultat.
Kako odabrati dobar online kurs?
Odgovor na ovo pitanje svakako ne može biti kratak, niti jednostavan, pošto se na internetu može pronaći na hiljade kurseva koji obrađuju iste oblasti. Njihova osnovna boljka je u tome što su često preambiciozni, pa budućem polazniku obećavaju da će do kraja kursa uspešno savladati, na primer, programiranje, a što nikako ne može da bude tačno. Jedan kurs, koliko god nastojao da bude sveobuhvatan, prosto ne može da obradi neke, tako složene oblasti. Zato, one koji se tako pretenciozno reklamiraju valja izbegavati u širokom luku i fokusirati se na one koji su skoncentrisani na manje korake, u našem slučaju, recimo, na osnove programiranja. Tu već polaznik može da stekne neku generalnu sliku i uvid u to šta ga tek čeka, te da eventualno isplanira naredne korake i odabere sledeći kurs koji će ga dalje usmeriti u željenom pravcu.
Ovo je možda i najteži zadatak koji budući polaznik treba da savlada. Odakle početi, a kuda, zatim, dalje nastaviti. Bez preporuke nekoga ko je već prošao kroz slične dileme i izbore, verovatno je nemoguće lako proći tim putem, pa će se sve svoditi na sistem pokušaja i grešaka, sve dok se ne „ubode“ pravi niz kurseva koji, uostalom, može da bude i sasvim individualan, u zavisnosti od materije, ali i načina prezentacije. Ovakav vid učenja može mnogo da košta, često samo potrošenog vremena bez postizanja očekivanih rezultata, ali neretko i stvarnog novca, jer kvalitetni kursevi najčešće nisu besplatni, mada ni oni plaćeni ne garantuju da će njihov kvalitet ispratiti traženu cenu.
Budući polaznik i tu ima mogućnost izbora. Nemali broj online kurseva osmišljavaju pojedinci, koji su često eksperti u svom poslu, pa svoje znanje žele da podele sa drugima i pritom nešto i zarade, ali ima i onih čije je znanje prosečno, pa čak i površno, ali na razne načine pokušavaju da privole polaznike da posvete vreme i novac baš njihovom kursu. Nekad je upravo niska cena glavni indikator ovakvih kurseva, ali to nije pravilo, pa se lako može desiti da za solidnu cifru na kraju ne dobijete (skoro pa) ništa. Zbog toga bi, barem u početku, valjalo krenuti od proverenih i pouzdanih kurseva, iza kojih stoje renomirane kompanije i ustanove. Za Microsoftove kurseve i reputaciju njihovih sertifikata koji se dobijaju po uspešnom završetku sigurno ste već čuli, ali tu je i mnogo drugih igrača, koji zaista nude kvalitetne izvore saznanja uz profesionalnu metodiku nastave i sistematizovano gradivo. Među njima se svakako izdvaja Google, ali on je samo jedan od primera.
Ima li kraja silnim kursevima?
Nakon sticanja nekih osnova znanja u određenoj oblasti uz neki kvalitetno osmišljen kurs, polaznik će sa znatno većom verovatnoćom za uspeh moći da pristupi daljem odabiru i nastavku učenja. Pitanje je samo koliko je volje, truda i finansijskih sredstava neko spreman da uloži u sticanje znanja, ali do rezultata je svakako moguće stići. Međutim, ne treba zaboraviti na osnovnu premisu – koliko god neko mislio da vlada materijom, mora da bude svestan da je učenje i usavršavanje neprekidan proces i da se „čovek uči dok je živ“. Dakle, nijedna diploma, niti sertifikat, bez obzira na to da li su stečeni kroz proces formalnog obrazovanja ili na neke nekonvencionalne načine, nikako ne smeju da predstavljaju cilj sam po sebi. Naprotiv, njihovim sticanjem tek ste na početku nastavka puta.
0 komentara