Istraživanje sprovedeno tokom 2024. godine na temu upotrebe veštačke inteligencije u srpskim kompanijama pokazalo je da samo 34% anketiranih kompanija ima iskustva sa primenom AI tehnologije. Studiju je sproveo ICT Hub u partnerstvu sa Srpskom asocijacijom menadžera (SAM) i Represent Communications, a rezultati pokazuju da je primena AI-ja najviše zastupljena u sektorima komunikacija, informacija i stručnih naučnih, inovacionih i tehničkih delatnosti.
U ovom tekstu fokusiramo se na primenu veštačke inteligencije u okviru domaće IT industrije koja je među prvima prihvatila AI tehnologije. Pored intenzivnog proučavanja aktuelnih dešavanja u ovoj oblasti i uvođenja specijalizovanih AI pozicija, iskristalisala su se dva glavna pravca primene AI-ja u našim firmama:
- Upotreba postojećih alata za poboljšanje efikasnosti (ChatGPT, Gemini, MidJourney, Leonardo AI),
- Razvoj sopstvenih AI rešenja, za koje slede primeri iz domaćeg IT sektora.
Domaća AI rešenja koja transformišu poslovanje i obrazovanje
VCF je inovativno softversko rešenje za video konferencije iz Novog Sada koje transformiše onlajn sastanke uz pomoć veštačke inteligencije. Krešimir Krišto, CEO startapa Cinteraction, objašnjava da njihov projekat Virtual Conferencing of the Future (VCF) rešava problem procene uključenosti publike kod onlajn sastanaka, nastave na daljinu i virtuelnih događaja.
"Naš projekat Virtual Conferencing of the Future (VCF), predstavlja rešenje za video konferencije koje, uz pomoć veštačke inteligencije, teži da potpuno transformiše onlajn sastanke i virtuelne događaje u jedno drugačije iskustvo, i što više ih približi offline sastancima", objašnjava Krišto. "Problem koji rešavamo ovim alatom je nemogućnost procene uključenosti publike kod online sastanaka, nastave na daljinu i virtuelnih događaja na kojima prisustvuje veliki broj učesnika, koji ne mogu istovremeno da budu prikazani na ekranu."
VCF koristi najsavremeniju tehnologiju razumevanja prirodnog jezika i kompjuterski vid za analizu složenih ljudskih interakcija u realnom vremenu. Krišto detaljnije opisuje rad sistema: "Iako smo oduvek zamišljali multimodalni kanal, oslanjajući se i na audio i na video obradu, razvoj ovog proizvoda se u početku fokusirao na otkrivanje neverbalnih znakova u video strimovima, jer je to bilo potrebno za naš zamišljeni scenario otkrivanja angažmana, gde se veštačka inteligencija koristi za ublažavanje senzornog preopterećenja koje nastavnici i prezenteri doživljavaju kada predaju onlajn."
Sistem prikazuje procentualni attention rate svakog učesnika, kao i prosečnu pažnju svih učesnika u video pozivu. "Da ilustrujem kako izgleda korišćenje VCF-a za online sastanke, pored svih standardnih feature-a poput paljenja i gašenje kamere, mute/unmute, chat-a, deljenja ekrana i dodavanja učesnika u call, u gornjem desnom uglu ekrana svakog učesnika nalazi se AI modul koji pokazuje procentualno attention rate, dok se dole desno nalazi average attention svih učesnika u call-u", dodaje Krišto.
Osnivači Cinteractiona su profesori Srđan Vukmirović i Dubravko Ćulibrk sa Fakulteta Tehničkih nauka u Novom Sadu, a projektni tim čini 9 softverskih inženjera i AI stručnjaka. Kompanija sarađuje sa Institutom za veštačku inteligenciju na razvoju voice-to-text modula na srpskom jeziku, kao i sa Univerzitetom sa Malte na razvoju modula za detekciju stresa. Rešenje će biti dostupno kao samostalna web aplikacija i kao API, po Software as a Service (SaaS) modelu.
Koško predstavlja inovativni pristup primeni veštačke inteligencije u sportu i obrazovanju - unapređenu košarkašku konstrukciju koja beleži postignute koševe i vodi evidenciju o poenima igrača. Dušan Krstić iz niške kompanije Nais Robotics razvio je ovo rešenje za osnovne škole, s ciljem da đaci budu fizički aktivniji.
"Koško je kao ideja nastao iz dve potrebe mojih sinova košarkaša (osnovci): 1) da im koš vraća lopte, i 2) da beleži njihove rezultate kako bi mogli da vide koliko su koševa postigli i da prate svoj učinak, a naravno, i kako bi mogli da se takmiče sa drugom decom", objašnjava Krstić. "Na uređajima koji vraćaju loptu i dalje radimo i oni su u procesu patentiranja, a uređaj koji broji koševe je spreman za tržište."
Na razvoju su radili stručnjaci sa Mašinskog i Elektronskog fakulteta u Nišu. "Na razvoju su radili profesor, asistenti i student sa Mašinskog fakulteta i jedan student sa Elektronskog fakulteta u Nišu (Ivan Ćirić, Nikola Ivačko, Natalija Lazarević, Nikola Ilić i Petar Ristić), projekat su podržali StarTech, grad Niš i Fond za Inovacije (inovacioni vaučer), a razvijan je i testiran u NTP Niš", ističe Krstić.
Kada je u pitanju primena AI alata u razvoju Koška, Krstić objašnjava: "Odlučili smo se za kompjutersku viziju jer nam je trebao uređaj koji bi se najlakše mogao prilagoditi potpuno različitim košarkaškim tablama i terenima, i koji su laki za instalaciju. Lakše nam je bilo postaviti kameru sa računarom nego ugrađivati senzore. Softver koji broji koševe je razvijen uz pomoć AI, jer 'naučiti' softver kada je koš, a kada nije, bilo moguće jedino uz pomoć veštačke inteligencije. Koristili smo pretrenirane konvolucione neuronske mreze (CNN) koje omogućavaju prepoznavanje lopte, dok u kombinaciji sa tehnikama kompjuterske vizije pomažu u očitavanju pogodaka."
Budući planovi za Koška uključuju dalje učenje sistema. "Ono što planiramo kada je budućnost Koška u pitanju je nastaviti sa učenjem Koško sistema, kako bi mogao da prepozna i kvalitet i vrstu pogotka. Statistika je postala neophodna u profesionalnom sportu i veliki pokretač za rekreativce", kaže Krstić.
Cilj projekta je povećanje fizičke aktivnosti kod dece. "Cilj nam je da se što više dece bavi fizičkom aktivnošću, a kompanije bi nam mnogo pomogle kada bi se škole po izboru opremile Koško sistemima i omogućile đacima da se takmiče u prvoj na svetu 'Koško ligi koševa' i tako ih malo odvojile od multimedija i vratile na sportske terene. Koško košta kao malo bolji mobilni telefon, a koristi ga cela škola. Jednom rečju Koško se bori da Srbija i dalje bude zemlja košarke, i da se ceo Balkan poveže u jednu veliku dečiju ligu", zaključuje Krstić.
Pravni i etički izazovi veštačke inteligencije
S obzirom na brzinu kojom se veštačka inteligencija integriše u sve aspekte poslovanja, pravna regulativa još uvek zaostaje za tehnološkim razvojem, što stvara izazove za kompanije koje razvijaju AI proizvode. Pitanja zaštite podataka, prava intelektualne svojine i etičkih aspekata nalaze se u centru diskusija o potencijalnim rizicima i odgovornoj upotrebi AI tehnologija.
Nedavni Samit o veštačkoj inteligenciji u Parizu pokazao je različite pristupe regulaciji - od američkog upozorenja da preterana regulacija može "ugušiti tehnologiju" do evropskog Akta o veštačkoj inteligenciji, prvog sveobuhvatnog seta pravila za ovu tehnologiju u svetu.
Tamara Zavišić, osnivačica ETIK.AI, konsalting firme koja savetuje kompanije o odgovornom korišćenju veštačke inteligencije, daje ključne uvide:
"Trenutno najveći izazovi u regulaciji veštačke inteligencije u EU proizlaze iz pokušaja balansiranja između striktnih etičkih standarda, precizno definisanih pravila i potrebe za inovacijama, što najbolje ilustruje pristup koji liči na 'vožnju sa povučenom ručnom dok stiskamo gas'. EU kategorisanjem AI sistema prema stepenu rizika (od neprihvatljivih do minimalnih) pokušava uspostaviti jasan regulatorni okvir, ali time rizikuje stvaranje 'nebriselskog efekta' gde bi preterano stroga pravila mogla odvratiti investitore od evropskog tržišta."
Razvoj regulative u oblasti veštačke inteligencije ide u različitim smerovima širom sveta. "Razvoj regulative ide u pravcu eksteritorijalnosti, gde će EU AI Akt imati uticaj i na kompanije izvan EU, što podseća na globalni uticaj koji je imao GDPR. Iako američki pristup favorizuje tržišnu slobodu i fleksibilnost, kineski se fokusira na rapidan razvoj praveći kompromise na štetu zaštite prava korisnika, EU (pokušava da) kombinuje striktnu regulativu sa ogromnim investicijama kao što je program InvestAI vredan 200 milijardi evra", objašnjava Zavišić.
Za kompanije koje razvijaju ili koriste AI rešenja, ovo znači neminovnost usklađivanja sa evropskim standardima ukoliko žele pristupiti tržištu EU. "Za kompanije koje se bave veštačkom inteligencijom, bilo da su pružaoci usluga, korisnici, uvoznici, distributeri sistema, ovo konkretno znači neminovnost usklađivanja sa evropskim standardima ukoliko žele pristupiti tržištu EU, što istina, zahteva značajne resurse ali i otvara priliku za izgradnju poverenja kroz transparentniju i odgovorniju primenu tehnologije. Svakako, postoji opravdana bojazan da će se EU regulativa svesti na birokratski formalizam, gde će se usklađenost meriti kroz dostavljanje ispravne dokumentacije, dok će suštinska zaštita prava i etička odgovornost ostati u drugom planu", zaključuje Zavišić.