Pre nekoliko godina radila sam na najgorem projektu ikada: klijentova očekivanja su parala nebesa, članovi tima su se na dnevnom nivou svađali do nivoa dramskih izlazaka iz kancelarije, radilo se prekovremeno, vikendom, od jutra do sutra, i opet smo kasnili… I tad, u tom trenutku, sav moj (i ne samo moj) bes je bio upućen jadnom novom Project manager-u, koji osim što nije poznavao ljude i tim, čak nije bio ni programer pre toga, na šta niko od nas nije navikao. Iz ove perspektive, par godina kasnije, dođe mi da vratim vreme i zagrlim mukicu, jer zamisli kako je njemu sve to izgledalo?
Raspojasana banda, gde se ne zna ko pije a ko plaća, klijenti zapinju da je sve trebalo da bude završeno prekjuče, očekivanja kompanije i lična želja da se pokaže i dokaže, svi kukamo kako ovo ne valja i ne može, a preko svega toga kad krenemo da se svađamo pričamo kineski i očekujemo od njega da preseče, jer navikli smo da je project manager tehničko lice i RAZUME.
Skoro se setih ovog projekta i situacije u kojoj koleginica i kolega bukvalno vrište jedan na drugog, a on sedi između njih, drži se za glavu i čini mi se samo što se ne rasplače. I reših da po LinkedIn-u i od iskusnijih kolega potražim iskustvo, savete, potencijalna rešenja, kako bismo pomogli novim, mladim netehničkim project managerima u IT-ju da se brže snađu i dobro odrade svoj posao, čak i ako su zeleni i mladi, i mi pričamo kineski.
Kako da sarađuješ sa timom?
Pre svega, želim da se posvetim stvarima koje se očekuju da znaš: ti si naš zid, i mi očekujemo da ćeš nas zaštititi od klijenata, svojih nadređenih, i njihovih nerealnih zahteva. Jer u našim glavama, to je tvoj posao. Ukoliko osetimo preveliki pritisak, članovi tima se rasipaju da urade ponešto na drugim projektima, klijenti stalno upadaju sa novim zahtevima, ti si osoba koju ćemo držati odgovornom za stres, a samim time će tebi posao biti teži. I tu dolazimo do prvog pravila: tvoja uloga je da vodiš i planiraš projekte, kao i da ne dopuštaš rasipanja vremena i tima. Ti si osoba zadužena da kaže ne klijentu, svom nadređenom ili svom kolegi, ukoliko pokuša da pozajmi programera na par sati, ili ima nerealna očekivanja. Možda je dobar savet, ukoliko ne znaš kako da pristupiš, da odeš na trening asertivne komunikacije - ovo može pomoći da lakše postaviš pravila i granice igre.
Kada smo već došli do pravila igre: ukoliko nemaš tech lead-a na projektu, sa kojim možeš da se konsultuješ, ili team lead-a, pametno bi bilo da postaviš pravila igre: pitaj kolege koje su iskusnije u saradnji sa tim ljudima ko bi bio dobar primer za lead-a i postavi sam/a uloge u timu i obavesti tim o ulogama, očekivanjima i odgovornostima svakog pojedinca. Ovo će ti olakšati pri donošenju odluka ukoliko dođe do rasprave koja nije u tvom domenu, jer ćeš znati kome da proslediš odluku. Ukoliko imaš tech ili team lead-a, slušaj njihove savete i predloge, ne juri zadovoljenje klijenata kao sumanut. Čak i sami klijenti od dobrih timova očekuju ne, jer je uvek bolje da unapred znaju šta ih čeka, nego da moraju da pravdaju kašnjenja, nemogućnost da izbace obećani feature, i sve ostalo.
Unapred jasno definiši planove i očekivanja, i objasni ih timu. Od dobrog project managera se očekuje da bude dvostruki agent, na neki način. Očekivano je da ćeš pre nego što podeliš zadatke sa klijentom da popričaš o njegovim potrebama, planovima, milestonovima i rokovima pre nego što krenete u razvoj. Možda je dobar plan da ovo sve pretvoriš u prezentaciju i upoznaš tim sa klijentom, projektom i očekivanjima od njih. Ukoliko radiš po scrum-u, ali nemaš product owner-a ili scrum mastera, ove uloge prirodno padaju na tebe - priprema backlog-a, dublje poznavanje requirement-a i ostale zafrkancije. U ovom slučaju, toplo preporučujem da u startu odvojiš vreme za planiranje sa timom, dozvoliš im da postave sva pitanja koja ćeš da zabeležiš i organizuješ sastanak sa klijentom, gde ćeš tražiti odgovore na ova pitanja. Ukoliko sam pišeš taskove, potrudi se da ne zaboraviš validacije, definition of ready/done i rokove - i sve to potvrdi sa klijentom, za svaki slučaj - možda se priseti da je potrebno još nešto, ili se niste razumeli tokom prvog razgovora. Sve ovo kasnije može da ti olakša život.
Komuniciraj jasno, glasno i transparentno, ali još važnije - slušaj. Komunikacija je ključ uspeha u svakom odnosu, ali je dobra i pravovremena komunikacija možda najbolje oružje kojim dobar project manager upravlja. Slušaj šta tvoj tim priča, o čemu raspravljaju, šta ih muči. Pokušaj da pomogneš, ukoliko možeš. Ako zaglave, zamoli iskusnijeg kolegu da uskoči, popriča sa njima, pomogne ti. Svi mi imamo neku svoju agendu, ali pravi tim radi ka zajedničkom cilju - s tim na umu, ne guraj svoju agendu ispred svega. Ukoliko je potrebno, reestimiraj. Ukoliko je neophodno, pozovi iskusnijeg. Ukoliko kasnite, pitaj tim da li bi im značio novi član ili pojačanje. Aktivno slušaj i reaguj. Aktivno komuniciraj o svim promenama. Zajedno planirajte. Zvuči komplikovano, ali svodi se na jednostavne svakodnevne razgovore i prisustvo.
Pokaži interes za svoj tim i projekat. Niko ne očekuje od tebe da sedneš i otkucaš feature, ali lepo bi bilo da znaš terminologiju, da nas povremeno pitaš na čemu radimo ili šta je ova ili ona linija koda, čisto da pokažeš interesovanje za naš posao. Ovo tebi olakšava posao u smislu da je lakše da komuniciraš sa svojim timom, ali i da se sam lakše snađeš u projektu, tokom razgovora sa klijentima, prilikom planiranja. Takođe, ako neko nešto radi brzo i efikasno, potrudi se da mu daš kompliment, jer to utiče na naš osećaj doprinosa i produktivnost. Trudi se da vodiš primerom, prosto.
Budi deo tima. Čak i ako si u posebnoj kancelariji, ne izdvajaj se. Uskoči na daily, pozovi ih na pauzu za ručak, izvedi ih na pivo posle posla. Pokaži im da si jedan od njih i da želiš saradnju, a ne da si ti njihov robovlasnik a oni tvoji šočići. Uključi se u timske aktivnosti.
Reestimiraj i dodaj margine. Nakon nekog vremena rada sa timom, steći ćeš uvid u to čije su estimacije na mestu, ko obavezno traži manje a ko više vremena nego što je potrebno. Prilagodi svoje estimacije tome- ukoliko jedan developer obavezno traži manje vremena, ali kasnije kasni sa svim taskovima, dodaj određeni procenat na svaku njegovu estimaciju. Naravno, procene nikad nisu precizne, ali na ovaj način ćeš manje pravdati zaostatke i kašnjenja. Druga opcija su sprintovi i story points. Tu se određuje kompleksnost problema a ne vreme, pa je samim tim i manja mogućnost greške. Lakše je proceniti nakon što ispratiš kompleksnost koju tim može da iznese za jedan sprint, pa samim tim i da dalje planiraš.
Odluči se za jedan način upravljanja i drži se toga. Ukoliko deluje da ni sam ne znaš šta i kako hoćeš, kako da mi znamo? Konzistentnost u načinu upravljanja je mama uspeha u timskom radu. Ljudi će se navići, a tebi će život biti lakši.
Naravno, popričali smo i sa nekoliko ljudi koji se bave ovim poslom, neki od njih su odvojili vreme za intervju, pa ćemo uskoro da objavimo i intervju, kao nastavak ovog članka.
Šta misliš o ovome? Jel bilo od pomoći? Jel imaš možda još neki savet za početnike ili iskustvo koje želiš da podeliš?
4 komentara