Employer branding je kreiranje reputacije kompanije kao poslodavca iliti narodski rečeno, jel će firma da te tretira kao čoveka koji im pomaže da ostvare misiju i viziju firme ili kao roba. Jako je važan faktor za brendiranje firme kao poslodavca, ima veliki uticaj na proces zapošljavanja ali i na fluktuaciju zaposlenih. Par naših kompanija je uložilo u svoj brend kao poslodavca i imali su par hitova u proteklih godinu dana (npr. IT Engine sa intervju kampanjom) pa reših da upitam naše developere šta im je važno, tj. Šta vole da vide, a šta ih nervira kod poslodavaca.
Pre svega, ono što smo grupno zaključili je da zakonski i ugovorom određene stvari NISU benefiti i ne treba da se navode kao takvi: dakle, minimum 20 dana odmora, zdravstveno i penzijsko osiguranje, slobodni dan za državne praznike, plaćeno prekovremeno i redovna plata navedeni kao benefit će nas pre iznervirati, nego kupiti. Govore nam da ništa pametno ne nudite zaposlenima, a hvalite se.
Kad smo već kod toga, oglasi za posao koji su copy-paste su jako iritantni: ako već pišete da je plata “competitive” - navedite raspon, ili nam recite isti na prvom intervjuu. Ako je nešto iritantno, to je kad prođeš 5 krugova intervjua, da bi na kraju dobio ponudu manju od onoga što trenutno primaš: nobody got time for that. Loša praksa su i oglasi tipa tražimo patuljka za quest, ali o tome sam već pisala, pa ne bih da se ponavljam.
Želimo osobu koja daje 110% sebe je veliki red flag - radim da bih živela, a ne živim da bih radila. Stvari slične ovoj često će da odbiju bilo koga ko nije očajan da se zaposli, a budimo realni, bar u IT-ju još uvek svi imamo itekako širok spektar mogućnosti.
I što reče neko - obraćanje regrutera tako da zvuče fun i kao naši drugari iz detinjstva, nije dobar employer branding. Tim gore ako nisu uopšte bacili pogled na profil ili CV i nude ti posao koji nema veze sa onim čime se baviš, osim što je programiranje u pitanju.
Loše ciljana publika: što bi senior iz gore navedenog snimka rekao - ne treba mi team building, mogu sam da se napijem. Lazy bagovi, ping pong, soni, voće na poslu, team buildinzi i ostalo su kul benefit za mlađu populaciju, da ne kažem juniore kako me čitaoci ne bi ponovo rastrgli, seniorima bi možda kao benefit bolje leglo privatno zdravstveno za celu porodicu, dobra stolica i normalno radno okruženje, parking mesto, veći broj dana za odmor, bonusi, vrtić i slične stvari.
I ponovo ću da kažem - fit pass jeste kul, ali ne ako njime “perete” manje plate, pritom postoje i ljudi koji jednostavno ne idu u teretane i ostala “fit” mesta: zašto mi ne dobijamo fat pass pa da se lepo najedemo ko ljudi u nekoj kafani?
Šta je dobri benefiti? Iako nije benefit, važno je da se navede: normalan tim, normalni projekti, da kompanija ide u korak sa vremenom što se tiče opreme, tehnologija, načina rada i slično. Remote rad je ozbiljan benefit, mada je COVID tu imao veću rolu nego misije i vizije naših kompanija. Mogućnost i podržavanje napredovanja i učenja: što od kolega, što kroz plaćene kurseve, konferencije i slično. Dodatni dani odmora - o, da, svi bismo koj dan da iskuliramo više. Klizno radno vreme, čak i mogućnost pomeranja radnih dana: ovo mnogo znači kad treba da završiš npr. Neku papirologiju, položiš master ili tome slično, pa bi mrdnuo/la taj jedan radni dan na vikend, da na miru završiš obaveze. Jedan od finih benefita ima i FatCat sa zvaničnim radnim danom od 6h. I toliko toga ovde može da se doda - šta biste dodali?
Šta je dobar employer branding? Deljenje znanja sa ljudima van kompanije - code snippeti, otvorena vrata tech talkovi, kada su Vaši zaposleni aktivni na mrežama, dele svoje znanje i time predstavljaju firmu, ali time se promovišu i sami zaposleni kao eksperti u datoj oblasti.
Dalje, humano ponašanje same kompanije: učestvovanje u humanitarnim akcijama, bez da se preterano hvali sama kompanija.
Mišljenje zaposlenih koje dobijemo kada se raspitamo o kompaniji: svi znamo da to radimo. Ako mi zaposleni kažu da ste kul, da ne napinjete situaciju, da su projekti dobri i radno okruženje dobro, sama ću da se javim. Ako čujem da je fluktuacija velika, da su ljudi umorni, da projekti smaraju, možete da nudite šta god želite po mrežama, reč zaposlenog ima veću vrednost.
I ono što je možda i najvažnije: ko vodi tu kompaniju. Ili što Jack Ma, tatko na Alibabu reče: nađi dobrog šefa, dobar šef je bolji nego dobra kompanija. Ako je osoba za koju radiš pravi lider, razvijaće tvoje sposobnosti na pravi način, krvariće sa tobom, i nećeš biti nezadovoljan/na. Jer imaš uslove da rasteš i poštuju te kao čoveka.
Ja se ovde odjavljujem, ali volela bih da čujem dobre primere iz vašeg okruženja: čime biste pohvalili neku od domaćih kompanija i šta sam propustila da navedem?